VIŠE NEGO INSPIRATIVNO, MAGIJA STVARNOG GENIJA DOBROTE

Stekao sam sposobnost da upravljam snom, i zaspim i budim se u čas koji sam sebi odredio. Ako mi nešto u onome što radim nije jasno, primoravam sebe da mislim o tome u snu i na taj način nalazim rješenje... Intervju koji vam donosimo je naučnik Nikola Tesla 1899. godine dao za časopis “Besmrtnost” u svojoj tadašnjoj laboratoriji u Kolorado Springsu

* NOVINAR: Futuristi kažu da su dvadeseti i dvadeset prvi vijek rođeni iz glave Nikole Tesle. Oni slave obratno magnetsko polje i pjevaju himne indukcinom iotoru. Njihovog tvorca nazivaju lovcem koji je u svoju mrežu uhvatio svjetlost iz dubine Zemlje, i ratnikom koji je zarobio vatru iz neba. Otac naizmeničnih struja učiniće da fizika i hemija zavladaju polovinom svijeta. Industrija će ga proglasiti za svog vrhovnog sveca, a bankari za najvećeg dobročinitelja. U laboratoriju Nikole Tesle prvi put je razbijen atom. Tu je stvoreno oružje koje vibracijama izaziva zemljotres. Tu je otkriven i crni kosmički zrak. Pet rasa moliće mu se u Hramu Budućnosti, jer ih je naučio velikoj tajni da se Empedoklovi Elementi napoje životnim silama iz etera.

TESLA: Da, to su neka od mojih važnijih otkrića. Ja sam ipak poražen čovjek. Ja nisam ostvario ono najveće što sam mogao.

* NOVINAR: Šta je to, gospodine Tesla?

TESLA: Htio sam osvijetliti čitavu Zemlju. U njoj je dovoljno elektriciteta da postane drugo Sunce. Svijetlost bi sijala oko polutara, kao prsten oko Saturna. Ljudski rod nije sazreo za veliko i dobro. U Kolorado Springgsu napojio sam Zemlju elektricitetom. Isto tako je možemo napojiti i drugim energijama, kao što su pozitivne psihičke energije. One su u muzici Baha ili Mocarta, ili u stihovima kod velikog pjesnika. U Zemljinoj unutrašnjosti postoje energije vedrine, mira i ljubavi; njihovi izrazi su cvijet koji raste iz zemlje, hrana koju dobijamo iz nje i sve ono što je čini čovjekovim zavičajem. Ja sam proveo godine tražeći način na koji bi te energije mogle uticati na ljude. Ljepota i miris ruže mogu se uzimati kao lijek, a sunčevi zraci kao hrana. Život ima beskonačan broj vidova, a dužnost naučnika je da ih pronalazi u svakom obliku materije. Tri stvari su bitne u tome. Sve što činim je traganje za njima. Znam da ih neću naći, ali neću ni odustati od njih.

* NOVINAR: Koje su to stvari?

TESLA: Jedno je pitanje hrane. Kojom zvjezdanom ili zemaljskom energijom nahraniti gladne na Zemlji? Kojim vinom napojiti sve žedne, pa da im se srce razveseli i da shvate da su bogovi?

Druga stvar je: Kako uništiti energije zla i patnje u kojima prolazi čovjekov život? One se katkad javljaju kao epidemije iz dubine svemira; u ovom vijeku te bolesti su se sa Zemlje raširile po svemiru.

Treća stvar je: Postoji li u svemiru suvišna svjetlost? Ja sam otkrio zvijezdu koja, po svim astronomskim i matematičkim zakonima, može nestati, a da se naizgled ništa ne izmijeni. Ta zvijezda je u ovoj galaksiji. Njena svjetlost se može zbiti do takve gustoće da stane u kuglu manju od jabuke, a težu od Sunčevog sistema. Religija i filozofija uče da čovjek može postati Hrist, Buda i Zaratustra. Ono za čime ja tragam luđe je, veće i nemogućnije. To je: Šta učiniti da se u svemiru svaki čovjek rodi kao Hrist, Buda i Zaratustra.

Ja znam da je gravitacija naklonjena svemu što treba da leti i moja namjera nije da napravim leteće naprave (avion ili raketu), već da čovjeku povratim svijest o njegovim vlastitim krilima… Dalje, ja pokušavam da probudim energije koje se nalaze u vakumima. Vakumi su najveći izvori energija; ono što se smatra prazninom samo je manifestacija neprobuđene materije. Nema praznine na Zemlji, niti u svemiru. U crnim rupama, o kojima govore astronomi, najmoćnije su energije i izvori života.

* NOVINAR: Na prozor vaše sobe u hotelu “Valdorf-Astoria”, na trideset trećem katu, svakog jutra slijeću golubovi.

TESLA: Čovjek mora biti sentimentalan prema pticama. To je zbog njihovog krila. I on ih je nekada imao, prava i vidljiva!

* NOVINAR: Niste prestali da letite još od onih davnih dana u Smiljanu!

TESLA: Želio sam da poletim sa krova i pao sam: pogrešni dječji proračuni. Ne zaboravite, mladiću: krila su sve u životu!

* NOVINAR: Nikada se niste ženili! Nije poznata nijedna vaša ljubav prema nekoj ženi. Fotografije iz mladosti prikazuju vas kao izuzetno lijepog čovjeka.

TESLA: Ne. Nisam. Dva su puta: mnogo ili nimalo seksa. Sredina služi za obnavljanje ljuskog roda. Previše seksa kod izvjesnih ljudi pothranjuje i snaži vitalnost i duh. Uzdržavanje od seksa to isto čini kod drugih ljudi. Ja sam izabrao taj drugi put.

* NOVINAR: Vaši poštovaoci žale što napadate teoriju relativiteta. Čudna je vaša tvrdnja da materija nema energiju. Sve je prožeto energijom; odakle ona?

TESLA: Najprije je bila energija, potom materija.

* NOVINAR: Gospodine Tesla, to je kao kada biste rekli  da ste vi rodili svog oca, a ne on vas.

TESLA: Upravo tako stoji stvar sa rođenjem svemira. Materija je stvorena iz prvobitne i vječne energije koju znamo kao svjetlost. Zasjala je i pojavile su se zvijezde, planete, čovijek i sve što je na Zemlji i u univerzumu. Materija je izraz beskonačnih vidova svjetlosti; zato je energija starija od nje. Postoje četiri zakona stvaranja. Prvi je da je izvor svega u Nepojamnom, crnoj čestici koju um ne može zamisliti, niti matematika izmjeriti; u tu česticu stane cijeli svemir. Drugi zakon je širenje tame, koja je prava priroda svjetlosti, iz Nepojamnog i njen preobražaj u svjetlo. Treći zakon je potreba svjetlosti da postane materija. Četvrti zakon glasi: nema početka ni kraja; tri prethodna zakona oduvijek traju i stvaranje je vječno.

* NOVINAR: U neprijateljstvu prema teoriji relativiteta idete dotle, da na proslavama svojih rođendana držite predavanja protiv njenog tvorca.

TESLA: Upamtite nije zakrivljen prostor, već čovjekov um koji ne može da shvati beskraj i vječnost! Da je tvorcu relativnosti to jasno, stekao bi besmrtnost, čak i fizičku ako mu je to po volji.

Ja sam dio svjetlosti, a ona je muzika. svjetlost ispunjava mojih šest čula: ja je vidim, čujem, osjećam, mirišem, dotičem i mislim. Misliti je kod mene šesto čulo. Čestice svjetlosti su ispisane note. Jedna munja može biti čitava sonata. Hiljadu munja je koncert. Za taj koncert ja sam stvorio loptaste munje koje se čuju na ledenim vrhovima Himalaja.

O Pitagori i matematici, a naučnik se o to dvoje ne može i ne smije ogriješiti. Brojevi i jednčine su znakovi kojima se obilježava muzika sfera. Da je Ajnštajn čuo njene zvuke, ne bi stvarao teoriju relativiteta. Ti zvuci su poruka umu da život ima smisla, da u svemiru postoji savršen sklad, i da je ljepota uzrok i posljedica Ssvaranja. Ta muzika je vječno kruženje zvjezdanih nebesa. Najmanja zvijezda je završena kompozicija i ujedno, dio nebeske simfonije. Otkucaji čovjekovog srca su dijelovi te simfonije na Zemlji. Njutn je saznao da je tajna u geometrijski pravilnom rasporedu i kretanju nebeskih tela. On je spoznao da je harmonija vrhovni zakon u svemiru. zakrivljeni prostor je haos; haos nije ,uzika. Ajnštajn je glasnik vremena buke i bijesa.

* NOVINAR: Gospodine Tesla, da li vi čujete tu muziku?

TESLA: Uvijek je čujem. Moje duhovno uvo je veliko kao nebo koje vidimo iznad nas. Svoje fizičko uvo uvećao sam radarom. Po teoriji Relativiteta dvije paralelne linije sastaće se u beskraju. Time će i Ajnštajnova kriva postati prava. Jednom stvoren, zvuk traje vječno. Za čovjeka on može da iščezne, ali nastavlja da traje u tišini koja je njegova najveća moć. Ne, nemam ništa protiv gospodina Ajnštajna. On je ljubazan čovjek i učinio je izvjesne dobre stvari; od toga će nešto postati dio muzike. Ja ću mu pisati i pokušati da objasnim da eter postoji, i da su njegove čestice ono što drži svemir u harmoniji i život u vječnosti.

* NOVINAR: Recite, molim Vas, koji su uslovi prilagođavanja jednog anđela na Zemlji?

TESLA: Ja ih imam deset. bilježite pažljivo.

* NOVINAR: Zapisaću svaku vašu reč, poštovani gospodine Tesla.

TESLA: Prvi uslov je visoka svijest o svom poslanju i djelu koje treba izvršiti. Ona mora, makar i mutno, postojati u najranijoj mladosti. Ne budimo lažno skromni; hrast zna da je hrast, a grm pored njega da je grm. Kao dječak od dvanaest godina bio sam siguran da ću doći na Nijagarine vodopade. Za većinu svojih otkrića znao sam još u djetinjstvu da ću ih ostvariti, premda ne sasvim jasno… Drugi uslov prilagođavanja je istrajnost. Sve što sam poduzimao, završavao sam.

* NOVINAR: Koji je treći uslov prilagođavanja, gospodine Tesla?

TESLA: Usmjeravanje svih vitalnih i duhovnih energija na djelo. Otuda i očišćenje od mnogih stvari i potreba koje ima čovjek. Ja time ništa nisam izgubio, već samo dobio. Toliko sam dobio da sam se radovao svakom svom danu i noći. Zapišite: Nikola Tesla je bio sretan čovjek… Četvrti uslov je prilagođavanje tjelesnog sklopa djelu.

* NOVINAR: Kako to mislite, gospodine Tesla?

TESLA: Najprije, to je održavanje tog sklopa. Čovjekovo tijelo je savršena mašina. Ja poznajem svoj sklop i šta je dobro za njega. Hrana većine ljudi meni je štetna i opasna. Zbog toga katkad umišljam da su svi kuvari svijeta u zavjeri protiv mene… Dotaknite moju ruku.

* NOVINAR: Ona je hladna.

TESLA: Da. Krvotokom se može upravljati, kao i mnogim procesima u nama i oko nas. Zašto ste problijedjeli, mladiću?

* NOVINAR: To je priča da je Mark Tven napisao Tajanstvenog stranca, onu divnu knjižicu o Satani, inspiriran vama.

TESLA: Riječ “Lucifer” mi je draža. Gospodin Tven voli da se našali. U djetinjstvu sam jednom ozdravio čitajući njegove knjige. Kada smo se ovdje upoznali i to mu ispričao, bio je toliko ganut da je zaplakao. Postali smo prijatelji i često je dolazio u moj laboratorij. Jednom je zatražio da mu pokažem mašinu koja je vibracijama izazivala osjećanje blaženstva. Bio je to jedan od onih izuma za zabavu, kojima sam se ponekad bavio. Opomenuo sam gospodina Tvena koliko smije da ostane pod tim vibracijama. Nije me poslušao i ostao je duže. Završilo se time što je, poput rakete, držeći se za hlače, odjurio u izvjesnu prostoriju. Bilo je to đavolski smiješno, ali ja sam sačuvao ozbiljnost. Vratimo se na prilagođavanje tjelesnog sklopa. Pored hrane, vrlo važan je i san. Od dugog i iscrpljujućeg rada, koji je iziskivao nadljudski napor, ja bih se poslije jednog sata spavanja potpuno povratio. Stekao sam sposobnost da upravljam snom, i zaspim i budim se u čas koji sam sebi odredio. Ako mi nešto u onome što radim nije jasno, primoravam sebe da mislim o tome u snu i na taj način nalazim riješenje.

Peti uslov prilagođavanja je pamćenje. Možda je kod većine ljudi mozak čuvar spoznaja o svijetu i znanja koja stiču u životu. Moj mozak se bavi važnijim stvarima od pamćenja; kod mene on lovi ono što mu je u određenom trenutku neophodno. To je oko nas i treba ga samo uzeti. Sve što smo jednom vidjeli, čuli, pročitali i saznali prati nas u vidu svjetlosnih čestica. Meni su te čestice poslušne i vjerne. Geteovog Fausta, moju najmiliju knjigu, naučio sam napamet na njemačkom kao student, i sada ga cijelog mogu recitirati. Svoje izume sam godinama nosio “u glavi”, a tek potom ih ostvarivao.

* NOVINAR: Često spominjete moć vizualizacije.

TESLA: Njoj možda imam da zahvalim za sve što sam stvorio. Događaji iz mog života i moja otkrića su pred mojim očima stvarni, vidljivi kao svaka pojava i predmet. U mladosti sam se toga plašio, ne znajući šta je to zapravo, ali kasnije sam tu moć primio kao izuzetan dar i bogatstvo. Njegovao sam ga i ljubomorno čuvao. Vizualizacijom sam na većini izuma vršio i ispravke, onda ih, tako završene, pravio. Njome rješavam i komplicirane matematičke jednačine, a da ne ispisujem brojeve. Na Tibetu bih zbog tog dara dobio čin visokog Lame.

Da, to se tako radi. Moj vid i sluh su savršeni i, smijem to slobodno reći, jači nego kod ostalih ljudi. Ja čujem grmljavinu na sto pedeset milja, i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećanje vida i sluha imao sam i kao dijete. Kasnije sam to svijesno razvijao.

* NOVINAR: U mladosti ste nekoliko puta bili teško bolesni. Da li je i bolest jedan od uslova prilagođavanja?

TESLA: Je. Ona je često posljedica nedostatka ili iscrpljenosti životnih sila, ali često je i očišćenje duha i tijela od otrova koji su se nakupili. Neophodno je da čovjek boluje s vremena na vrijeme. Izvor većine bolesti je u duhu. Zato duh i može da izliječi većinu bolesti. Kao đak razbolio sam se od kolere koja je harala u Lici. Izliječio sam se time što je otac dozvolio da upišem studije tehnike, što je predstavljalo moj život. Priviđenja za mene nisu bolest, već sposobnost uma da prodre izvan tri zemaljske dimenzije. Imao sam ih čitavog života, i primao sam ih kao sve druge pojave oko sebe. Jednom, u detinjstvu, šetao sam sa ujakom pored rijeke i rekao: “Iz vode će se pojaviti pastrmka, ja ću baciti kamen i njime je presjeći.” To se i dogodilo. Uplašen i zaprepašten, ujak je povikao: “Bade retri Satanas!” Bio je učen čovjek i govorio je latinski… Nalazio sam se u Parizu kada sam vidio majčinu smrt. U nebu, punom svjetlosti i muzike, lebdjela su prekrasna stvorenja. Jedno od njih je imalo majčin lik, koji me je gledao sa beskrajnom ljubavlju. Pošto je vizija iščezla, znao sam da je moja majka umrla.

* NOVINAR: Šta je sedmo prilagođavanje, gospodine Tesla?

TESLA: Znanje kako da se psihičke i vitalne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlast nad svim osjećanjima. Hindusi to nazivaju Jogom Kundalini. Ova znanja se mogu naučiti, za šta su potrebne mnoge godine ili se stiču rođenjem. Ja sam ih većinu stekao rođenjem. Ona su u najbližoj vezi sa polnom energijom, koja je poslije svjetlosti najrasprostranjenija u svemiru. Žena je najveći kradljivac te energije, a time i duhovnih moći. Ja sam to oduvjek znao i čuvao se. Od sebe sam stvorio ono što sam htio: misaonu i duhovnu mašinu.

* NOVINAR: A deveto prilagođavanje, gospodine Tesla?

TESLA: Sve učiniti da se nijednog dana, nijednog trenutka ako je to moguće ne zaboravi ko smo i zašto smo na Zemlji. Izuzetni ljudi koji se u životu muče bolešću, oskudicom ili ih društvo previše ranjava svojom glupošću, nerazumevanjem, progonom i ostalim poteškoćama kojima Zemlja vrvi kao močvara insektima, ostavljaju iza sebe djelo neostvareno do kraja. Ima mnogo palih Anđela na Zemlji.

* NOVINAR: Šta je deseto prilagođavanje?

TESLA: Ono je najvažnije. Napišite da se gospodin Tesla igrao. Igrao se čitavog svog života i uživao u tome.

* NOVINAR: Gospodine Tesla! Da li se to odnosi i na vaša otkrića i vaše djelo? Je li i to bila igra?

* TESLA: Jeste, dragi mladiću. Ja sam tako volio da se igram elektricitetom! Uvjek se naježim kada slušam o onom Grku koji je ukrao vatru. Grozna priča o okivanju i orlovima koji mu kljuju jetru. Zar Zeus nije imao dovoljno munja i gromova, pa je bio oštećen za jedan žar? Tu je neki nesporazum… Munje su najljepše igračke koje se mogu naći. Ne zaboravite da u vašem tekstu istaknete: Nikola Tesla je bio prvi čovjek koji je stvorio munju.

* NOVINAR: Gospodine Tesla, maloprije ste govorili o Anđelima i njihovom prilagođavanju na Zemlji.

TESLA: Jesam li? To je isto. Možete napisati i ovo: on se drznuo da uzme na sebe prerogative Indre, Zeusa i Peruna. Zamislite nekog od tih bogova kako u crnom večernjem odjelu, sa polucilindrom i bijelim rukavicama eliti Njujorka priređuje grmljavine, požare i zemljotrese!

* NOVINAR: Čitaoci našeg lista vole humor. Ali zbunili ste me izjavom da i vaša otkrića, koja su neizmjerna dobrobit za ljude, predstavljaju igru. Mnogi će se namrštiti na to.

TESLA: Dragi gospodine Smit, nevolja i je u tome što su ljudi odveć ozbiljni. Da to nisu, bili bi sretniji i znatno duže bi živjeli. Kineska poslovica veli da ozbiljnost skraćuje vijek. Li Tai Pe je posjetu krčmi pretpostavljao posjeti carskom dvoru. Ali da se čitaoci novina ne bi mrštili, vratimo se stvarima koje oni smatraju važnim.

* NOVINAR: Oni bi rado čuli u čemu je vaša filozofija.

TESLA: Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osjećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se. On je vrlo zahvalan i dao mi je znanja koja imam. Sve što živi povezano je dubokim i divnim vezama: čovjek i zvijezde, ameba i Sunce, naše srce i kruženje beskonačnog broja svjetova. Te veze su neraskidive, ali one se mogu pripitomiti i umilostiviti tako da čojvek i sam počne da stvara nove i drugačije odnose u svijetu, a da stare ne naruši. Znanje dolazi iz svemira; naš vid je njegov najsavršeniji prijemnik. Imamo dva oka: zemaljsko i duhovno. Treba nastojati da ona postanu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim manifestacijama, poput kakve misleće životinje. Kamen je misaono i osjećajno biće, kao što su to biljke, zver i čovjek. Zvijezda koja sija traži da je gledamo, i da nismo odveć obuzeti sobom razumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disanje, oči i uši čovjek mora uskladiti sa disanjem, očima i ušima univerzuma.

* NOVINAR: Dok govorite, čini mi se da slušam budistički tekst, riječi taoista ili traktat Parazulzusa.

TESLA: Dobro vam se čini! Znači da postoji opšte znanje i istine koje je čovjek oduvijek posjedovao. Po mom osjećanju i iskustvu, u svemiru ima samo jedna materija i jedna vrhovna energija sa beskonačnim brojem manifestacija života. Najljepše od svega je to što otkrićem jedne tajne u prirodi, otkrivate i ostale. One se ne kriju, tu su oko nas, ali mi smo slijepi i gluhi za njih. Ako se emotivno vežemo za njih, one nam same dolaze. Jabuka je mnogo, ali je jedan Njutn. On je tražio upravo onu jabuku koja je pala pred njega.

* NOVINAR: Pitanje koje je možda trebalo postaviti u početku ovog razgovora. Šta je za vas elektricitet, poštovani gospodine Tesla?

TESLA: Sve je elektricitet. Najprije je svjetlost, beskrajni izvor iz kojeg ističe materija i raspoređuje se u svim oblicima koji predstavljaju svemir i Zemlju sa svim njenim vidovima života. Crno je pravo lice svjetlosti; što je ne vidimo takvu, to je izuzetna milost prema čovjeku i ostalim stvorenjima. Jedna njena čestica posjeduje svjetlosnu, toplotnu, nuklearnu, radijacijsku, hemijsku, mehaničku i zasad nepoznate energije. Ona ima moć koja može pokrenuti Zemlju sa njene putanje. Ona je istinska Arhimedova poluga.

* NOVINAR: Gospodine Tesla, vi ste previše pristrasni prema elektricitetu.

TESLA: Elektricitet sam ja sam. Ili, ako hoćete, elektricitet u ljudskom obliku. To ste i vi, gospodine Smit, ali toga niste svjesni.

* NOVINAR: Je li otuda vaša sposobnost da kroz tijelo propuštate električnu struju od milion volti?

TESLA: Zamislite vrtlara kojeg napadaju biljke; to bi zaista bilo ludo. Čovjekovo tijelo i mozak sačinjeni su od mnogih energija; u mene je najviše elektriciteta. Energija koja je različita u svakoga je ono što čini čovjekovo “ja” ili “dušu”. Kod drugih stvorenja to je njihova suština; “duša” biljke nije “duša” minerala i životinje. Rad mozga i smrt se manifestuju svjetlošću. Moje oči su u mladosti bile crne, sada su plave i kako vrijeme prolazi i naprezanje mozga biva jače, one su bliže bjelini. Bijelo je nebeska boja. Kroz moj prozor jednog jutra je sletio golub, kojeg sam hranio. Htio je da mi javi da umire. Iz njegovih očiju izlazili su mlazevi svjetlosti. Nikada u očima nekog stvorenja nisam vidio toliko svjetlosti, kao u tog goluba.

* NOVINAR: Radnici u vašem laboratoriju pričaju o bljeskovima svjetlosti, plamenovima i munjama koje se javljaju ako ste gnjevni ili pred kakvom opasnošću.

TESLA: To su psihička pražnjenja ili opomene da se čuvam. Svjetlost je uvijek bila na mojoj strani. Znate li tko mi je otkrio okretno magnetsko polje i induktorski motor, što me je proslavilo u dvadeset i šestoj godini? Jedne ljetne večeri, u Budimpešti, promatrao sam sa svojim prijateljem Sigetijem zalazak Sunca. Hiljade vatri okretalo se plamteći hiljadama boja. Sjetio sam se Fausta i recitirao stihove iz njega. I tada, kao u magli, vidio sam kako se okreće magnetsko polje i radi induktorski motor. Vidio sam ih u Suncu!

* NOVINAR: Hotelska posluga priča da se u vrijeme grmljavine zatvarate u sobu i razgovarate sami sa sobom.

TESLA: Razgovaram sa munjama i gromovima.

* NOVINAR: Sa njima? Na kojem jeziku, gospodine Tesla?

TESLA: Najčešće na mom maternjem jeziku. U njemu ima riječi i zvukova, naročito u poeziji, koji su pogodni za to.

* NOVINAR: Čitaoci našeg lista bili bi vam vrlo zahvalni da to protumačite.

TESLA: Zvuk ne postoji jedino u gromu, već i u munji; kod nje je on pretvoren u sjaj i boje, a boje se mogu slušati. Jezik je od riječi, što znači da je od zvukova i boja. Svaki grom i munja su različiti i imaju svoja imena. Ja neke od njih nazivam imenima onih koji su mi bili bliski u životu, ili po onima kojima se divim. U nebu sjevaju i grme moja majka, sestra, brat Danilo, pjesnik Zmaj i ličnosti iz srpske istorije. Imena kao što su Izaija, Ezekijel, Leonardo, Betoven, Goja, Faraej, Puškin i sve neugasle vatre označuju jata i spletove munja i gromova koji ne prestaju svu noć, i zemlji donose blagorodnu kišu ili pale šume i ljudska naselja. Postoje munje i gromovi, i to oni najsjajniji i najmoćniji, koji ne iščezavaju. Oni se vraćaju i ja ih prepoznam među hiljadama.

* NOVINAR: Po vama, Znanost i Poezija su isto?

TESLA: To su dva oka jednog lica. Viliam Blejk je učio da je cijeli univerzum rođen iz mašte, da ga ona održava i da će on postojati dokle god na Zemlji bude postojao i jedan čovjek. Sa njome je kao točkom astronoma u koju se mogu sakupiti zvijezde svih galaksija. Ona je stvaralačka energija ravna svjetlosnoj.

* NOVINAR: Mašta je za vas stvarnija od života?

TESLA: Ona rađa život. Ja sam se hranio svojim mislima, naučio sam da upravljam osjećajima, snovima i vizijama. Oduvjek sam je njegovao, kao što sam njegovao i svoj zanos. Cjeli svoj dugi vijek proveo sam u zanosu. To je bio izvor moje sreće. On mi je pomogao i da tokom svih ovih godina podnesem rad, koji je bio dovoljan za pet života. Najbolje je raditi noću, jer su zvjezdana svjetlost i misli u bliskoj vezi.

* NOVINAR: Rekli ste da sam i ja, kao svaki stvor, svjetlost. To mi laska, ali, priznajem, nije mi sasvim jasno.

TESLA: Zašto bi i trebalo da vam bude jasno, gospodine Smit? Dovoljno je da povjerujete u to. Sve je svjetlost. U jednom njenom zraku je sudbina naroda; svaki narod ima svoj zrak u onom velikom svjetlosnom izvoru koji vidimo kao Sunce. I zapamtite: nijedan čovjek koji je postojao, nije umro. Pretvorili su se u Svjetlost i kao takvi postoje i dalje. Tajna je u tome da se te svjetlosne čestice povrate u prvobitno stanje.

* NOVINAR: To je uskrsnuće!

TESLA: Ja to radije nazivam: vraćanje u neku od prethodnih energija. Hrist i još neki znali su tu tajnu. Ja sam tragao za time kako da se očuva ljudska energija. Ona je jedan od vidova svjetlosti, katkad ravna vrhunskom nebeskom svjetlu. Nisam tragao za time radi sebe, već radi dobra svih. Vjerujem da će moja otkrića učiniti ljudima život lakšim i podnošljivijim, i usmjeriti ih na duhovnost i moralnost.

* NOVINAR: Smatrate li da se vrijeme može ukinuti?

TESLA: Ne sasvim, jer prva osobina energije je da se preobražava. Ona je u vječitim preobražajima, kao oblaci taoista. Ali moguće je uticati u tome da čovjek očuva svijest i poslije zemaljskog života. U svakom kutku svemira postoje energije života; jedna od njih je i besmrtnost čije porijeklo je izvan čovjeka i čeka ga. Svemir je duhovan; mi smo tek napola takvi. Svemir je moralniji od nas; zato moramo spoznati njegovu prirodu i svoj život uskladiti sa njime. Ja nisam naučnik; Nauka je možda najpogodniji način da nađem odgovor na pitanje koje me oduvek progoni, i koje je moje dane i noći pretvorilo u vatru.

* NOVINAR: Koje je to pitanje?

TESLA: Kako su vam oči zasjale!… Ono što sam htio saznati je: šta se događa sa zvijezdom koja pada i suncem koje se ugasi? Zvijezda padne kao prašina ili sjeme po ovom ili po drugim svjetovima, a sunce se raspe u naše misli, u živote mnogih stvorenja, u ono što će se roditi kao nova svjetlost, ili ga svemirski vjetar rasprši po beskraju. Shvaćam da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo svemira. Stvar je, međutim, u tome da se jedna od tih zvijezda i jedno od tih sunaca, makar i ono najmanje, sačuvaju.

* NOVINAR: Ali, gospodine Tesla, vi shvaćate da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo svijeta!

TESLA: Kada čovjeku postane jasno da je njegov najviši cilj da trči za zvijezdom padalicom i pokuša da je uhvati, razumjeće da mu je život dan upravo zbog toga i bit će spašen. Zvijezdu će na kraju uhvatiti!

* NOVINAR: I šta će se onda desiti?

TESLA: Tvorac će se nasmijati i reći: “Padala je samo da bi ti potrčao za njome i uhvatio je”.

* NOVINAR: Zar sve to nije u suprotnosti sa kosmičkom boli, koji tako često spominjete u svojim spisima? I šta je to kosmička bol?

TESLA: Nisu suprotnosti, jer smo na Zemlji… To je bolest o čijem postojanju ogromna većina ljudi nije svjesna. Otuda mnoge druge bolesti, patnja, zlo, bijeda, ratovi i sve ono zbog čega je ljudski život apsurdna i strašna pojava. Ta bolest se ne može sasvim izliječiti, ali svijest o njoj će učiniti da bude manje teška i opasna. Kad god je neko od meni bliskih i dragih ljudi bio povređen, ja sam osjećao fizičku bol. To je zato što su naša tijela od slične građe, a duše vezane neraskidivim nitima. Neshvatljiva tuga koja nas ponekad obuzme, znači da je negdje, na drugom kraju ove planete, umrlo dijete ili plemenit čovjek. Cijeli svemir je u izvesnim periodima bolestan, od same sebe i od nas. Iščeznuće neke zvijezde i pojava komete utiču na nas više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjima na Zemlji su još jače; zbog naših osjećanja i misli cvijet će divniji zamirisati ili utihnuti. Te istine iznova moramo učiti da bismo se izliječili. Lijek je u našem srcu i, isto tako, u srcu životinje koju nazivamo svemirom.

Znanje (je sedmo prilagođavanje) kako da se psihičke i vitalne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlast nad svim osjećajima. Hindusi to nazivaju Jogom Kundalini. Ova znanja se mogu naučiti, za šta su potrebne mnoge godine, ili se stiču rođenjem. Ja sam ih većinu stekao rođenjem. Ona su u najbližoj vezi sa spoljnom energijom, koja je poslije svjetlosti najrasprostranjenija u svemiru. Žena je najveći kradljivac te energije, a time i duhovnih moći. Ja sam to oduvjek znao i čuvao se. Od sebe sam stvorio ono što sam htio: misaonu i duhovnu mašinu. (mjesečeva ženska energija… ko je spominjao da Mjesec usisava naše izvjesne energije???).

- Sve učiniti da se niti jednog dana, niti jednog trenutka ako je to moguće ne zaboravi tko smo i zašto smo na Zemlji, (je deveto prilagođavanje).

- Dragi gospodine Smit, nevolja i je u tome što su ljudi previše ozbiljni. Da to nisu, bili bi sretniji i znatno bi duže živjeli. Kineska poslovica kaže da ozbiljnost skraćuje vijek.

* NOVINAR: Dok govorite, čini mi se da slušam budistički tekst, riječ taoiste ili traktat Parazulzusa.

TESLA: Dobro vam se čini! Znači da postoji opće znanje i istine koje je čovjek oduvijek posjedovao. Po mom osjećanju i iskustvu, u svemiru ima samo jedna materija i jedna vrhovna energija sa beskonačnim brojem manifestacija života. Najljepše od svega je to što otkrićem jedne tajne u prirodi, otkrivate i ostale. One se ne kriju, tu su oko nas, ali mi smo slijepi i gluhi za njih. Ako se emotivno vežemo za njih, one nam same dolaze. Sve je elektricitet. Najprije je svjetlost, beskrajni izvor iz kojeg ističe materija i raspoređuje se u svim oblicima koji predstavljaju svemir i Zemlju sa svim njenim vidovima života.

Malo poznati Tesla

Svjetlost bijele golubice

Naizgled paradoksalno, Nikola Tesla, tvorac suvremene elektrotehnike i teleautomatike, inače veliki racionalista i zastupnik prosvjetiteljskih ideja, po svemu sudeći, bio je podložan neobičnim parapsihološkim doživljajima, vizijama i mističnim stanjima. Na to, prije svega, neumoljivo ukazuju brojne činjenice o kojima izvještava sam naučnik, kao npr. o svom parapsihološkom doživljaju kojeg je imao kada mu je majka umrla i mnogim drugim.

Tako, recimo, Tesla u autobiografskoj knjizi “Moji izumi” navodi niz primjera vlastitih čudesnih, parapsiholoških doživljaja iz djetinjstva i rane mladosti. On tu spominje „svoju čudnu boljku”, neobične slike koje su mu se priviđale kada je bio dječak. „U tišini noći, nepozvane žive slike tih prizora javljale bi se sada pred mojim očima i uporno odoljevale svim naporima da ih odagnam. Ponekad bi bile tako stvarne u prostoru iako sam kroz njih mogao proći rukom”, opisuje Tesla. Pošto su ga ove pojave uznemiravale, stvarale nelagodnost i izazivale zabrinutost, on se obratio stručnjacima, ali oni nisu imali pravi odgovor.

Dijete groma

Veliki naučnik bio je uvjeren da mu je samo proviđenje već na rođenju podarilo izuzetnu sudbinu i natprirodne moći. Postoji legenda, draga Tesli, po kojoj je pronalazač naizmjenične struje, rođen u jednoj zastrašujućoj, olujnoj ljetnjoj noći kada su sijevale munje i udarali gromovi. Babica koja je porađala njegovu majku, preplašena tim sijevanjem, protumačila je ove nebeske pojave kao znakove izuzetne sudbine novorođenčeta i rekla je rodolji da će ono biti „dijete groma”. Kako piše jedan Teslin biograf, ova neobrazovana žena iz naroda „nije mogla ni pretpostaviti koliko je bio tačan ovaj njen opis čovjeka kojega će sudbina učiniti kreatorom umjetnih munja, dovoljno jakih da prodrmaju cijeli svijet” .

Mlaz mistične svjetlosti

Za ovaj mistični doživljaj bijele golubice, važno je ono što Tesla kaže o „snažnim mlazevima svjetlosti” koji su izbijali iz njenih očiju. Ono što Tesla nije znao, već je samo slutio, o smislu tajanstvene svjetlosti, mi danas znamo. U mnogim mitologijama i religijama, svjetlost je univerzalni, arhetipski simbol duha, božanstva i mistične spoznaje. Svjetlost simbolizuje prosvjetljenost, dobrotu, božansku prirodu i život nasuprot tami koja simbolizuje neznanje, zlo i smrt.

U Starom zavjetu Bog riječju stvara svjetlost i odvaja svjetlost od tame. I u hinduizmu, budizmu i drugim religijama svjetlost simbolizira istinu, spoznaju i apsolutnu, onostranu realnost. U drevnom indijskom pjevu Bhagavad-gita uzor teofanije je „blistava bujica svjetlosti”. Buđenje neobične svjetlosti je dakle, numinozni doživljaj, susret sa božanskom snagom i onostranom, apsolutnom stvarnošću. U poglavlju „Doživljaj mistične svjetlosti”, slavni istoričar religije piše: „Onaj ko je upoznao takav doživljaj (mistične svjetlosti) pretrpio je ontološku mutaciju: stekao je drugi način bivstvovanja koji mu omogućuje pristup svijetu duha”.

Susret sa misterioznom svjetlošću je za Teslu bio tako upečatljiv zato što je izazvao u njemu radikalnu unutarnju promijenu, tačnije, duboki i trajni duhovni preobražaj.

Obzirom na to da Tesla nije imao djece, njegov nećak Sava Kosanović dan nakon ujakove smrti došao je u sobu hotela „Njujorker”, gdje je Tesla živio, kako bi pronašao oporuku. Iz sefa je uzeo Tesline fotografije, a zatim je nepoznati bravar namjestio novu kombinaciju na sefu. dan poslije, uz pratnju osobe iz Službe za kontrolu imovine stranaca, sva imovina je zapečaćena i odnesena u skladište na Manhetn. Nekoliko godina kasnije, Kosanović je od radnika u skladištu saznao „da su ljudi iz FBI dolazili noću i snimali”. Tadašnji direktor FBI Edgar Huver demantovao je bilo kakvu umješanost, ali vrijeme je pokazalo suprotno.

Naime, vlada SAD je tokom rata u Vijetnamu počela istraživati tzv. ratovanje vremenom. Cilj je bio da se produži sezona monsuna i uspori kretanje neprijatelja. Istraživanje se baziraloo na Teslinoj teoriji o obilju električne energije koja slobodno pluta u Zemljinom ionskom omotaču. Od projekta se odustalo zbog zabrane UN-a, ali desetak godina kasnije, tokom hladnog rata, program je obnovljen.

Rusi su već znali kako da se utiče na gornji dio atmosfere. Prema jednoj verziji, njima je Tesline dokumente predala vlada SFRJ. Prema drugoj dokumente im je dostavio Teslin pomoćnik Spanijel, koji je bio sovjetski simpatizer. Rusi su stvorili umjetnu ionizaciju u atmosferi razorne snage koja služi i kao elektromagnetski štit protiv raketa. Amerikanci su reagovali programom „Ratovi zvijezda”.

Veliku pažnju izaziva i tajna Teslinih „zraka smrti”. Jedna teorija kaže da je Tesla njima izazvao misterioznu tungusku eksploziju 1908. u Sibiru. Zamolio je istraživača Roberta Peary, koji je tada krenuo na Sjeverni pol, da ga obavijesti o događajima s puta. S tornja „Bardenslif” pored laboratorija usmjerio je zračni top prema Arktiku. Peary je javio o eksploziji u Sibiru, koja je ravna eksploziji do 15 megatona TNT-a. Ipak, najviše pažnje izazvao je „Fladelfijski eksperiment” iz 1943. Tesla je vodio projekat „Duga” u kojem je niskofrekventnim magnetskim poljem pokušao sakriti ratni brod od radara. Brod je postao nevidljiv, ali ljudskom oku. Kad su generatori ugašeni, brod se pojavio. Al Bielek, jedan od mornara s broda, otkrio je da je Tesla još 1942. počeo sabotirati istraživanje kad je shvatio da će ljude iskoristiti za eksperimente. Kad se povukao s projekta, bio je obilježen kao odmetnik. Tu priča dobija obrt. Na ulici ga pod čudnim okolnostima udara automobil. Oporavio se, ali ga poslije par mjeseci pronalaze mrtvog u hotelu.

Prema službenom izvještaju umro je od tromboze.

Zanimljivo je da ni agenti FBI, koji su Teslu pratili u stopu, nisu znali tačno kad je on umro. Agent FBI u dokumentu od 12. siječnja 1943. kaže: „Naknadno istraživanje pokazalo je da je Tesla umro 8. januara, a ne u četvrtak, 7. januara, kao što je bilo javljeno”.

Malo je, međutim, poznat Teslin doprinos medicini. Istoričari medicinskih nauka najvažnijim Teslinim doprinosom toj oblasti smatraju primjenu struje visoke frekvencije. U pokušaju da odstrani zvučne vibracije koje su otežavale korištenje naizmenične struje za lučnu svjetiljku, on je konstruirao alternator visoke frekvencije, što ga je dovelo i do proučavanja svojstava ultrazvuka.

Uvijek tajanstven

U zimu 1891. Tesla je prvi put otkrio javnosti da struja brzih oscilacija može prelaziti preko ljudskog tijela, a da ne izaziva ni grčenje mišića, niti oštećenje tkiva. Tvrdio je da je do ovog zaključka došao eksperimentiranjem na vlastitom tijelu. Naučni svijet je ubrzo poslije toga obaviješten o fascinantnim svojstvima Teslinih struja. U Njujorku, Londonu i Parizu izveo je čuveni test sa svjetlećom cijevi u ruci, pri čemu se izložio struji od 50.000 volti. Eksperiment je odjeknuo kao senzacija i nagoviještao je mogućnost terapijske primjene struje visoke frekvencije i napona.
Na predavanju povodom godišnjeg skupa Američkog udruženja za elektroterapiju, u septembru 1898. Tesla je sintetizovao sve svoje radove koji se odnose na elektroterapiju. Opisao je tri grupe fizioloških efekata struje visoke frekvencije. Pomoću probe na vlastitiom tijelu utvrdio je da ove struje mnogu izazovati, osim toplotnog efekta, veliki umor, sanjivost i promjene u disanju i cirkulaciji krvi. Osim toga, vjerovao je i u baktericidnu moć svojih struja.

Drugo područje Teslinih istraživanja od interesa za medicinu bili su X zrake. Izvodio je pokuse s cijevima punim razređenog plina i elektrodom od rubina, pri čemu je dobio snop elektrona, danas znanih kao X zrake. Savremenici su tvrdili da je bio jednostavno opčinjen ovim misterioznim zrakama, ali je eksperimente morao napustiti zbog požara u svojem laboratoriju.

Misao na mrežnjači

Malo je vjerovati da je Dubravko Lovrenović imao u vidu ovo o čemu Borogovac piše pokrećući proces neodobravanja izrade i odbrane doktorske disertacije spomenutog Alispahića, vjerovatno je priliku iskoristio i Borogovac da spočita Alispahiću na nedoslijednosti, dajući oduška i sopstvenoj sueti, ali o tekstu valja razmisliti ne zbog aktera ovog događaja već kredibiliteta i hrabrosti (građanske kuraži) kao osnovnog obilježja intelektualnog djelovanja. I zato tekst i prenosim. Na žalost, hrabri, dosljedni intelektualci na prostoru Balkana u cjelini kao da ne postoje, ili nemaju uticaja na javnost, kleronacionalizmi i poslušnost iznova uzimaju maha, čak i preuzimaju vlast.
 
Pisao sam o singltonima, kao svjetiljkama i svjedocima vremena koje masa gazi kad joj se dostojanstveno podsmijavaju da bi kasnije pleli o njima mitove braneći sopstvenu čast ostavljajući djeci uzore. Takav je Elzet kod Nijemaca (čovjek koji je pokušao ubiti Hitlera spašavajući i svoj i tuše narode), Bogdan Bogdanović ili Srđa Popović kod Srba, Šveđni su u Drugom svjetskom ratu pomagali Hitlera, prodavali mu rude, pustili ga da prođe kroz zemlju i napada Norvešku i Britaniju, ali su kasnije pronašli jednog što je pomagao Jevreje u Njemačkoj i danas ga slave, prave filmove o njemu...

Ovo što Borogovac spočitava Alispahiću, Bosanci (Bošnjaci) po svijetu ni dvadeset godina od početka golgote i progona ne razumiju, oni još uvijek po klubovima kače Aline slike i skakuću pod fesovima koje im je Cerić sa ulemom na glavu stavio. U međuvremenu zaboravljaju i ko su i odakle su protjerani i kuda im je ići...

PRENEŠENO

Piše: Dr. Muhamed Borogovac

Poslije prvog objavljivanja romana "Zaljubljen u sunce" grupa onih koje inspirišu Bogumili, Boračko jezero i slikar Lazar Drljača, pokrenula je akciju podizanja spomenika u obliku stećka velikom slikaru, baš što je i ideja samog romana. U prilogu je učinak te akcije. Vjerovatno smo još daleko od onog kako bi to trebalo da bude, gdje je stećak samo dio memorijalnog centra na Borcima, ali sve što se do sada desilo vrijedno je pažnje i aplauza. Da ako novo izdanje istog romana IK Buybook, juni 2012. bude i novi podsticaj da se Lazi, umjetnosti i ljepotama naših krajolika vratimo, ako to ne uradimo mi, uradiće našeg sina neki sin.

Drugo izdanje romana o poznatom slikaru i boemu

Borci 16 avgust 2010

Stećak na grobu Lazara Drljače (1882 - 1970), 16. avgust 2010. Fotografije uz tekst: Mirsada Ćosić

 

Mirsada Ćosić

16.08.2010

U okviru projekta „Spomen posljednjem bosanskom bogumilu“, u selu Borci kod Konjica, udruženje „Slavika“ iz Sarajeva u nedjelju je postavilo stećak na grob akademskog slikara i boema Lazara Drljače.

Izlagao je širom svijeta, ali se odrekao sjaja metropola i izabrao skroman, samotnički život u planini iznad jezera, zbog čega su ga mnogi doživljavali kao čudaka. Za sebe je govorio da je bogumil i da će kao takav umrijeti.

S obzirom da se na grobove bogumila stavljaju stećci, Lazar Drljača je, 40 godina nakon smrti, dobio “svoj stećak“. To je bila posljednja želja ovog čovjeka koji je živio u prirodi i s prirodom, a koja je ispunjena četiri decenije poslije.

„Na promociji projekta Spomen posljednjem bosanskom bogumilu ’Slavika’ se prvi put predstavlja u javnost ozbiljno i sa svim svojim cijlevimakoji su utjelovljeni u ovom projektu. Mogu reći slobodno da je ovo historijski trenutak zato što je posljednji stećak zabilježen da je postavljen u 15. stoljeću, a mi smo ga, eto, postavili u 21. stoljeću, i to ni manje ni više nego jedno omladinsko udruženje,“ kaže predsjednik „Slavike“ Samir Arnautović.

Umjetnik Lazar Drljača, svojim slikama izazivao je divljenje poznavalaca umjetnosti  širom svijeta. Bio je prava riznica duhovnog bogatstva, studirao arhitekturu i likovnu akademiju u Beču, živio i radio u Parizu, a u rano proljeće 1930. gopine stigao u Konjic, gdje se naredne godine naselio na Boračkom jezeru. Drljača se već tada, sagradivši slikarsku kolibu, pripremao za višedecenijski život na Borcima.

Konjičani se sa ponosom sjećaju ovog velikog umjetnika:

„Kad čitav svijet o Lazi fino kaže, ja nemam riječi.“
„Išao bi sa mnom, dok sam nekad vozio, i u ribu na Boračko jezero. On bi jednu, dvije ribice uhvatio i: ’Meni je dosta to za ručak.’ Dovoljno Lazara poznajem, a smatrao me je kao običan čovjek.“  

Metafora prirodnog

Konjičanka Mirjana Kapetanović, autorica je knjige „Skupni portret slikara - Lazar Drljača“.

„Napisala sam knjigu, završila to, ali svjedno, ovao je bila najveća želja. Ja i moj prijatelj Rudolf Bošnjak pokrenuli smo ovu akciju prije 10 godina. Deset godina je trebalo da se to okreće na internetu, da se piše, ali evo - dođe do realizacije. Lazar nije imao djece, ali svi smo mi njegova djeca,“ kaže Kapetanović.

„Lazo je tu negdje oko nas garantovano. Ja sam napravio digitalnih slika okolo i siguran sam da ću ga naći,“ rekao je Bošnjak.

Stećak na grobu Lazara Drljače (1882 - 1970), 16. avgust 2010. Fotografije uz tekst: Mirsada Ćosić

I za pisca Ševku Kadrića Lazar je bio inspiracija u romanu slikaru posvećenom.

„Oni su se odrekli blagodati Pariza - kada je u pitanju Lazar, i blagodati kraljevskih odora kad je u pitanju Sidarta. Možda su oni insipirativni za generacije koje žive i koje dolaze. Oni su metafora nekog vremena, prirodnog, za kojim mi čeznemo, a nemamo hrabrosti da ga u sopstvenom životu realizujemo,“  kazao je Kadrić. 

Udruženje za zaštitu kulturno - historijskog nasljeđa općine Konjic već godinama, kroz različite aktivnosti, čuva sjećanja na Lazara Drljaču. Jedna od njih je i otvorena Škola slikanja posvećena Zuki Džumhuru i Lazi.

„Lazar Drljača je nesumnjivo jedna istinska veličina, čovjek koji je bio u Parizu i dolazio ovdje. Mi smo prepoznali vrijednost i važnost, pa smo pokušali da unesemo ponovo te vrijednosti u ovovremeni svijet vrijednosti, koji se često nakaradno razvijao, te istinske veličine našega vremena i svih vremena. A Lazar Drljača, akadamski slikar, je nesumnjivo bio čovjek, tako da to što smo uradili afirmišući ga, o njemu pričajući, izložbe praveći u Školi slikanja male raje, dajući joj ime Laze i Zuke - je nešto što sigurno zavrijeđuje pažnju,“ kaže predstavnik Udruženja Afan Hajduk.

Tokom boravka na Borcima velikog umjetnika upoznao je i Neđo Simić. Svoja sjećanja na Lazu opisuje ovako:

„Mogu ti kazati da je Lazo u ono vrijeme bio veliki čovjek. Samo imao je težak život.“

"Pravi tvrdi bosanski seljak"

I, zaista, veliki umjetnik na Borcima živio je skromno. Hranio se onim što bi ulovio i upecao na jezeru i Neretvi, prikupio u šumi, iskopao iz zemlje. Ponekad bi mu zatrebala neka stvar iz civilizacije i zato bi, s vremena na vrijeme, radio kod nekog uglednog Borčanina i nakon  nakon naplaćene dnevnice išao u neobičnu kupovinu. Kupovao bi dvije kašike ulja, 20 zrna riže, dvije kašike šećera, kaže Simić.

„Nije on imao pet ljudi na našemu kraju da bi htio od njih uzeti. On se patio, ali ne bi htio uzeti od svakoga,“ priča Simić.

U izradi stećka stećka za velikog umjetnika Lazara Drljaču radilo je udruženje „Slavika“, a prijedlog epitafa obezbijedio je prof. Nenad Tanović, kaže Arnautović.

„Napravljen je od kamena bihacit prve klase, koji je izvađen iz rijeke Une, dakle simbolično sa istog područja odakle potiče Lazar Drljača. Sama lokacija gdje je Lazar Drljača sahranjen je pored Šantića vile u kojoj je on jedno vrijeme živio,“ kaže on.

Stručna saradnica Općine Konjic za kulturno - historijsko nasljeđe Jasminka Džumhur ističe da je ideja „Slavike“ podržana u ovoj općini.

„Podržana je odmah od svih struktura u općini Konjic, kao i u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika s obzirom da se u neposrednoj blizini nalazi nacionalni spomenik Šantićeva vila,“ istakla je Džumhur.

Lazar Drljača umro je 1970. godine. Za sebe je, još davne 1932. kazao: „Ja sam, vidite, nakon Rima i Pariza, u kojima sam radio i izlagao, postao pravi tvrdi bosanski seljak. Ja sam vam, ustvari, Bogumil“.

Četrdeset godina nakon smrti umjetnika Lazara Drljače ispunjena je njegova posljednja želja:

„NEKA SE ZNA DA
OTKAD NA MENE POSTAVIŠE STEĆAK
NI PUTNICI PO ZEMLJI
NI ZVIJEZDE PO NEBU
NE MOGU DA ZALUTAJU
...MRTAV ŽIVIMA POSTAH PUTOKAZ“

Skoro sam slušao predsjednika jednog od udruženja koja se bosanskim nazivaju, kako se „hvali“ da u životu nije knjige pročitao. Bio sam u gostima kod mojih zemljaka i upitah gdje su im knjige, računajući da u domaćinskoj kući mora biti i polica sa knjigama. „Šta će nam knjige da prašinu skupljaju“, ko iz topa mi odgovori domaćica. „Čitate li šta?“, upitah prijatelja na telefon. „Mi radimo, nemamo vremena za besposlice“, odgovori kao zapeta puška. Ove i slične poruke su mi se kroz glavu prometale dok sam se sa sajma knjige vraćao „kući“ zagledan u dosta Milutina i knjigu u njegovoj ruci, na jednom od kamenih stećaka uklesanom prije oko 900 godina. Gledam iznad Milutina slova, prava pravcata i poruku bosančicom pisanu, knjigu u ruci i mač ili štap o pojasu, te počeh da mu se izvinjavam zbog potomaka, što se toliko godina poslije njega fale onim što nije za falu. Bunt iz mene krenu ko buica, uvezujući davnašnju kamenu poruku i ovdašnje duhovno pustošenje.

Davno sam uočio neobičnost indijanskog pozdrava. Vinetu je podizao poluispruženu i otvorenu ruku na pozdrav, Old Šeterhendu a ovaj mu bratski odgovarao, mahanjem ili istim pozdravom. Gutajući Karla Maja, uz lulu mira, očekivao sam i poluispruženu otvorenu ruku, koja je ponekad značila krhki mir između ljutih neprijatelja ali i nadu da su u sebi pronašli i prepoznali ono ljudsko, na mir oslonjeno.

Preneseno

Srđa Popović

Srđa Popović / vijesti.ba

Srđa Popović, legendarni beogradski intelektualac, disident u vrijeme bivše Jugoslavije i aktuelni advokat porodice ubijenog srbijanskog premijera Zorana Đinđića, izjavio za agenciju Anadolija da je početak suđenja ratnom zločincu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) optuženom za genocid i druge zločine u Bosni i Hercegovini, srbijanska javnost naprosto ignorirala.

"Ovdje se u novinama zabavljaju Novakom Đokovićem i estradnim zvijezdama. Upravo čitam jedan tekst na «Pečaniku» da se Srbija odrekla jedine svoje velike ideje, a to je ideja antifašizma. Ratko Mladić je završio samo ono što je pokušao Draža Mihailović. To je tačno i to je porazno! Ovo s Mladićem je kruna ignoriranja događaja iz 90-tih godine. To je podatak koji potvrđuje da nismo daleko odmakli od tih 90-tih godina", izjavio je Popović za agenciju Anadolija.

Ističe da je pojavljivanje Ratka Mladića u Haškom tribunalu došlo prekasno.

"Niko ne postavlja pitanja kako je bilo moguće da se Mladić 16 godina skrivao u vojnim objektima u Beogradu i to dok je predsjednik Demokratske stranke (DS) Boris Tadić bio ministar odbrane. Niko ne radi istragu o tom skrivanju. Nedavno se u Prvom osnovnom sudu u Beogradu pojavio Branislav Puhalo, bivši šef obezbeđenja Ratka Mladića. On je rekao da je cijeli državni vrh do kraja marta 2002. godine bio obaviješten da je general Mladić u Beogradu i da su ljudi koji su ga čuvali radili po nalogu vrha države! To je prošlo bez komentara u srpskoj javnosti, a kamo li da se nakon te izjave vidi ko je iz vrha države dao takve naloge", rekao je Popović.

Prema njegovom mišljenju, srpsko društvo nije izvuklo nikakve pouke iz bliske historije i to je porazno.

"Ja spadam u one koji misle da je Republika Srpska genocidna tvorevina. Vidim da je Milorad Dodik primio odlikovanja koja su ranije primili i Karadžić i Mladić. Isto tako, vidim da se Boris Tadić pomaže sa Dodikom koji vodi secesionističku politiku u susjednom državi, u BiH, kojoj mi želimo dobro", istakao je Popović.

Posljednji su opći izbori, po Popoviću, znak su stagnacije Srbije i da se nakon njih ništa bitno neće desiti.

"Sva ta politička elita je utaljena. Ko god da pobjedi napravit će dil sa drugima.

To je ovdašnja javnost počela  da shvata. Velika apstinencija je znak uvjerenja da se ovdje ništa ne može izmijeniti. To su iste stranke, isti ljudi su na čelu tih stranaka i imaju ista nesuvisla obećanja. Što se tiče regiona, ništa se tu neće suštinski mijenjati. Vidimo, ima nekih deklarativnih izjava prijateljstava, deklarativnih i nejasnih izvinjenja, ali... ", zaključio je Popović.

(Vijesti.ba/Anadolija)

Ševko Kadrić