20 GODINA BIH SAVEZA U ŠVEDSKOJ KOJI TO NIKAD NIJE HTIO NI MOGAO POSTATI

29 septembra će Savez Bosasnskohercegovačkih udruženja u Švedskoj obilježiti 20 godina svog postojanja, dijeliti plakete i nagrade zaslužnima, spominjati pređeni put. 8 septembra je bilo i 20 godina kako sam sa tri autobusa bosanskih izbjeglica direktno iz Skoplja stigao u ovu zemlju. Već 13 septembra sam bio gost BiH udruženja u Huskvarni (predsjednik Tabaković) a 14 bio na naslovnici "Jonköpingposten" uslikan sa domaćinima, pričajući priču bosanske tragedije koju sam pričao od Sarajeva, Skoplja, Istambola, Sofije do Štokholma skupljajući i razvozeći izbjeglice, skoncentrisan na žene i djecu. Nekoliko dana kasnije sam po sopstvenom izboru prebačen u Štokholm.

Tu sam upoznao ljude koji su sebe nazivali Glavnim odborom Saveza BiH udruženja u Švedskoj, iznio ideju o pokretanju lista, dao idejno riješenje, sa grupom entuzijasta uredio i uradio prvi i drugi broj a onda od Štokholma do Malmea obišao sva mjesta gdje su se Bosanci okupljali, govorio, predstavljao. Istina ubrzo i iskočio iz tog voza koji je vozio u slijepu ulicu.

I evo nekoliko impresija zašto ta organizacija nikad nije mogla ni htjela biti Savez BiH udruženja u Švedskoj i zašto se pored nje formiralo još nekoliko opet saveza sa bosanskim predznakom (Savez Žena, Omladinski savez, Islamski…).

Ovaj što se tad borio za ulogu sekretara u tom Savezu, vozajući me kroz Švedsku (Ferhatović), je bio svjestan nepomirljive razlike između dvije ideološke opcije: islamska i bosanska istina prvi mu nudili uhljebljenje. Tu islamističku su vodili ljudi sa Idrizom Karamanom (hodža), druga je bila bosanska sa Munibom Mihaljevićem (lahka mu zemlja bila). 

Ovdje treba napomenuti još jednu činjenicu da je Karaman imao podršku ljudi koji su bili vlasnici restorana, picerija, koje su pretvarali u klubove (Malkoč, Hondo, Poljo, Ćuprija, Tabaković….) i svakako najuže rodbine (Ćuprija-punac, Emir Poljo-rođak, Poljina supruga…) treća podrška je stizala iz Sarajeva jedna linijom Mladomuslimana (koji su iz svojih redova poslali i prvog ambasadora Serdarevića) ali linijom Islamske zajednice i kabineta reisa koji su trebali jak vjerski oslonac na ovim prostorima. Ovdje valja napomenuti da su i funkcije unutar tog njihovog Saveza ostale unutar spomenute porodice: predsjednik Karaman, predsjednik SDA Emir Poljo (danas ambasador BiH u Norveškoj), predsjednik Merhameta Osman Ćuprija, predsjednica BiH udruženja u Malmeu Poljina supruga (kasnije oboje bili uposlenici u BiH ambasadi u Štokholmu).

Vjerovatno dodvorujući se prvima, Ferhatović im je na poklon ponudio dvorsku ludu izvjesnog F. Šantića pridošlog odnekud iz Sandžaka. Njegov zadatak je bio da rastjera sve probosansko i ugoni sve u vjeru. Knjiga nebuloza bi se mogla napisati samo listajući glasilo Saveza BiH u Švedskoj u kom se taj pojavio kao urednik za kulturu, pitajući se ko su djeca iz mješovitih brakova, potpisujući svoje tekstove arapskim vremenom mjerenja i sl.

Ko je odnio prevagu i zašto sad nije neophodno dokazivati. Hodža je očito odigrao kratku i pragmatičnu ulogu naglašavanja vjerske pripadnosti onih či je to savez ali i maskiranja stvarne uloge tih klubova sa strane njihovih vlasnika (restorani, pošteđeni poreza, kirija, dozvola za prodaju pića). Vjerska linija pa i sam efendija Karaman je otišao drugim putem, organizovanja IZ Bošnjaka u Švedskoj.

Logično gledano, 1992. Godine izabrati hodžu za predsjednika saveza koji ima bosanski predznak u Švedskoj bilo je pohvala ludosti, ali za one koji su takav savez trebali to je imalo neke druge razloge, motive koji u dobroj mjeri traju do danas.

Problem je što su te interesne grupe (ljudi koji se bave restoranima i vjerski službenici) članstvu mogli ponuditi dvije vrste sadržaja: one vezane za restorane (muzika, piće, zabava…) i one vezane za vjerski život i vjerske ustanove (okupljanje oko vjerskih sadržaj, vjeronauka i sl.). Da li su se u tim sadržajima i ispoljila svebosanska kreativnost, pokazala kultura naroda koji je po mnogo čemu oplemenio ovaj svijet, da li su se Bosanci i Hercegovci u svom etabliranju i prezentiranju na ovim prostorima mogli osloniti na takvu organizaciju, organizacije, neka sad ostane samo pitanje, na koje nije teško odgovoriti.

Da se vratim tom listu kojim sam bio uključen u rad spomenute organizacije, ne dugo. Trebali smo promovirati list i u Štokholmu, promotor je trebalo biti lično ambasador Serdarević i to u prostorijama kluba na čijem je čelu bio pokojni Mihaljević (vlasnik). Iako smo bili u sjajnim odnosima on je skinuo plakatu sa zida i samo rekao "oni ovdje ništa svoje neće promovirati". Ambasador je slegnuo ramenima, pokazujući svoju nemoć jer su tad i njegove prostorije bile u tom lokalu.

Od tada do danas pratim rad svih formi koje okupljaju svijet sa Balkana, posebno Bosne i Hercegovine, Bosanci su mudar narod kad su mudri, kad ih povedu mudri ljudi, to je princip organizovanja i djelovanja svilj ljudi na ovoj planeti kog nismo ni mi pošteđeni. Ali reći ću iskustvo, obzirom da sam putujući za knjigama i slikama češće među Bosancima nego neko drugi, bosanska udruženja organizovana oko porodice i na porodici, gdje su zajedno očevi, supruge i djeca, su postojana i ozbiljna udruženja koja se bore za sadržaje kojih se ne stide, sadržaje koji ih sve okupljaju slaveći pamet, tradiciju, moral i sve što uz to ide. Udruženja prepuštena ili oteta od muškaraca, koji su po pravilu i šverceri pića, kockari, nerijetko i pjanice su pretvorena u seoske krčme koje ne zaslužuju nikakvu i ničiju pažnju.

Tekst koji slijedi je prenešen iz Bosanske pošte
_________________________________

20 postojanja obilježava Savez bh. udruženja u Švedskoj

Fikret Tufek 19/09/2012, Švedska
Fotos za istoriju Foto:
Bosanskohercegovački savez, odnosno Savez bh. udruženja u Švedskoj, koji danas pod „svojim krovom“ ima 54 udruženja sa više od 10.000 registriranih članova. Tim povodom u Göteborgu će se 29. septembra održati svečana akademija na kojoj će biti izveden prigodan kulturni program, promoviran dokumentarni film o 20 godina Saveza, organizovana panel diskusija o Savezu jučer, danas i sutra, te dodjeljena priznanja i zahvalnice najistaknutijim pojedincima i organizacijama.

Krovna organizacija Bosanaca i Hercegovaca: Godine 1992. formiran je BH savez/ Savez bh. udruženja u Švedskoj (Bosnisk-Hercegovinska Riksförbundet i Sverige). Osnovali su ga građani iz Bosne i Hercegovine, koji su u Švedsku došli zbog rata i agresije na BiH. Oni su, uz pomoć zemljaka koji su ovdje već živjeli, osjetili potrebu za organiziranim djelovanjem u zemlji koja ih je primila otvorena srca kada im je bilo najteže. Savez je postao krovna organizacija Bosanaca i Hercegovaca koja okuplja i organizira prognane bh. građane.
Čitavo ovo vrijeme, kroz veliki broj aktivnosti, na raznim manifestacijama, prezentirani su bh. kultura, jezik i običaji. Uz afirmaciju vlastite tradicije podsticana je i integracija u švedsko društvo kako bi do izražaja došli svi potencijali koje su naši ljudi imali. Održavane su veze i sa bh. građanima u drugim zemljama dijaspore i Svjetskim savezom dijaspore, te stalni kontakti sa maticom BiH. Po organizacionoj strukturi, broju udruženja i članstva, kao i sadržajima aktivnosti, BH savez u Švedskoj je jedan od najboljih u svijetu kada je u pitanju bh. dijaspora.
Savez je organizator svake godine, počevši od 1996, smotri kulture i školstva, te niza drugih aktivnosti u kojima su postignuti zavidni rezultati. Pokretač je i „Glasa BiH“ koji je svojom informativnom djelatnošću podsticao i afirmisao ova dostignuća.
Savez bh. udruženja u Švedskoj rastao je i jačao organizaciono od 1992. do 2012; broj udruženja je od 10 u 1992. bio čak 129 u 1998. godini. Mijenjao se i broj registrovanih članova u Savezu, od 3.803 u 1992. do najviše 16.000 u 2002. godini.

Značajan datum – 7. juni 1992: U historiji Saveza bh. udruženja u Švedskoj značajna mjesta su Göteborg i Örebro. Grupa entuzijasta i patriota, koja se nazvala ”Inicijatori za osnivanje Bosanskohercegovačkog saveza”, sastala se u Göteborgu 26. aprila 1992. i postigla suglasnost o potrebi osnivanja Inicijativnog odbora za osnivanje BH Saveza, u čiji bi sastav ušla postojeća bh. udruženja, ali i ona koja formiraju prognanici iz BiH. Sastanku su prisustvovala po dva predstavnika iz sedam gradova: Göteborg, Surte, Örebro, Skövde, Huskvarna, Karlskoga i Malmö. Formiran je Inicijativni odbor za čijeg je predsjednika izabran Idriz Karaman.

Skup predstavnika bh. udruženja, koji je proglašen osnivačkom skupštinom, održan je 7. juna 1992. u Örebru. Status delegata na Skupštini imala su po četiri predstavnika bh. udruženja iz devet gradova i deset udruženja: Göteborg, Surte, Stockholm, Huskvarna, Skövde (”Behar” i ”Bosnien-hjälp”), Malmö, Karlskoga, Norrköping i Örebro. Na Skupštini je bilo 40 delegata. Skupštinom je predsjedavao i za prvog predsjednika BH saveza izabran je Idriz Karaman.

Sve odluke jednoglasno su usvojene, izuzev naziva. Odlučeno je ipak da se zove ”Bosansko-hercegovački savez u Švedskoj”, a bilo je prijedloga i za ”Bošnjački savez”.
U prvi Glavni odbor izabrani su: Idriz Karaman predsjednik, Himzo Fazlić, Bedrudin Hondo, Dedo Kozlica, Irfan Hadžić, Ali Malkoč, Hamdija Tabaković, Rešad Kruejzi, Asima Pašalić, Mirsada Mecan, Ibrica Zukanović i Emir Poljo. Za podpredsjednike Saveza imenovani su Himzo Fazlić, Bedrudin Hondo i Irfan Hadžić, a za sekretare Emir Poljo i Ibrica Zukanović, te blagajnike Hamdija Tabaković i Rešad Krujezi. Formiran je Odbor za rad sa ženama – predsjednica Azra Kulić i Odbor za rad sa omladinom – predsjednik Samir Burzić. Za referenta za sport izabran je Salih Šehalić.

Plodna saradnja sa švedskim institucijama: Već na 2. sjednici 2. avgusta 1992. Glavni odbor je zaključio da se aktivnije radi na informisanju švedske javnosti o agresiji na BiH i da se traži emisija na bosanskom jeziku na švedskom radiju, te da se pokrene i vlastito glasilo. Registracija BH saveza u Švedskoj obavljena je u drugoj sedmici augusta 1992. Jedan od prvih zahtjeva Državnom zavodu za doseljenike Švedske bio je ukidanje Jugoslovenskog saveza i legitimetet BH saveza. Formirana je radna grupa za obilazak izbjegličkih centara, a traženje prevodilaca na bosanskom jeziku postavljeno je kao prioritet. Naravno, i prikupljanje novčanih priloga i druge pomoći BiH, pa je osnovan Odbor za humanitarnu pomoć (predsjednik Suljo Halalkić).

Tako je počelo i uspješno nastavljeno. Iz godine u godinu Savez je rastao i jačao svoj uticaj. Ostvario je plodnu saradnju sa švedskim institucijama, naročito sa NBV-om, Ambasadom BiH u Stockholmu, maticom zemljom, Svjetskim savezom dijaspore i savezima u drugim zemljama.

Bilo je, naravno, i kriznih godina, članstvo se osipalo, ali se, i pored svega, Savez u svom osnovnom obliku djelovanja održao do današnjih dana.

Komentariši