2014 JE STO GODINA OD ATENTATA U SARAEJVU

Uzroci rata su složeni i upravo sam napisala veoma obimnu knjigu o njemu. Tako da je teško da ih se zbroji ukratko. Međutim, ja bih ih podijelila u dvije vrste. Prvo, bezlične sile koje su gurale Evropu prema ratu: sile kao što su imperijalizam, nacionalizam, ekonomsko rivalstvo ili militarizam. Drugo, svjesno donešene odluke  političara  kao što su stvaranje saveza, pravljenje vojnih planova ili odabirom konfrontacija. Do 1914. Evropa je bila napeta; tu je već bilo ozbiljnih niz kriza koje su ostavile traga u zamjeranju te nekim slučajevima i želja za osvetom, pa je Balkan postao opasno mjesto. U posljednjim sedmicama  prije rata nekoliko donešenih odluka sukob su približili – primjerice odluka Austro-Ugarske da pokuša uništiti Srbiju, njemački ‘ bianco ček ‘ podrške za Austro-Ugarsku i odluka Rusije da podrži Srbiju…..Srbija je tada bila značajna sila na Balkanu a mnogi srpski nacionalisti imali snove o Velikoj Srbiji, uključujući, između ostalog, Hrvatsku i Bosnu….. Ja ne mislim da je srpska vlada, primjerice premijer Nikola Pašić, znao ili odobrio akcije koje su poduzimali pripadnici Crne ruke, ali bilo je onih u Vladi koji su bili duboko uključeni, kao što je šef srpske vojne obavještajne službe, pukovnik Dragutin Dimitrijević ( Apis )…..

Moja uvažena sugovornica je prihvatila ovaj razgovor uz uvjet da joj postavim “samo nekoliko pitanja”, zbog velike prezauzetosti. I, prihvatio sam, naravno, te fokusirao ovih pet pitanja isključivo na temu uzroka i povoda početka Prvog svjetskog rata, jer ulazimo u  jubilarnu obljetnicu njegovog početka.

Inače, Margaret Olwen MacMillan, OC je rođena 1943. u Torontu, Ontario.

Njena istraživanja su usmjerena na Britansku imperiju s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća i na međunarodne odnose u dvadesetom stoljeću.Tijekom svoje karijere, ona je pohađala niz tečajeva o povijesti međunarodnih odnosa. MacMillan je služila kao oficir u Trinity College na Sveučilištu u Torontu 2002 – 2007. Imenovana je za nadzornika St. Antoniy's College na Sveučilištu Oxford 2007. Članica je Evropskog savjetodavnog odbora Princeton University Press. te član Savjetodavnog odbora Instituta za povijesnu pravdu i pomirenje.

Njeno najuspješnije djelo je Mirotvorci: Pariška mirovna konferencija 1919. i njen pokušaj da se okonča rat, također objavljena kao Pariz 1919 : Šest mjeseci koji su promijenili svijet. Mirotvorci  je osvojio Duff Cooper nagradu za izniman literarni rad na području povijesti, biografije ili politike;  Hessell – Tiltman nagradu za povijest; prestižnu Samuel Johnson nagradu za najbolji rad non-fiction objavljenu u Velikoj Britaniji i 2003. Guverner,  književnu nagradu u Kanadi. MacMillan je služila u odborima kanadskog Instituta za međunarodne odnose, Atlantskog vijeća Kanade, Ontario zaklade Historica  te Churchill udruge za promicanje parlamentarne demokracije (Kanada). Ona je Fellow of Royal Society of Literature, viši suradnik na  Massey College University of Toronto. Ima počasne diplome sa University of King's College, the Royal Military College of Canada i Ryerson University, Toronto.

Postala je i oficir Reda Kanade februara 2006.

Ulazimo u 2014. godinu u kojoj će biti obilježeno 100 godina od početka Prvog svjetskog rata. Koji su, po Vašim znanstvenim istraživanjima, glavni uzroci tog rata?

Prof MacMillan: Uzroci rata su složeni i upravo sam napisala veoma obimnu knjigu o njemu. Tako da je teško da ih se zbroji ukratko. Međutim, ja bih ih podijelila u dvije vrste. Prvo, bezlične sile koje su gurale Evropu prema ratu: sile kao što su imperijalizam, nacionalizam, ekonomsko rivalstvo ili militarizam. Drugo, svjesno donešene odluke  političara  kao što su stvaranje saveza, pravljenje vojnih planova ili odabirom konfrontacija. Do 1914. Evropa je bila napeta; tu je već bilo ozbiljnih niz kriza koje su ostavile traga u zamjeranju te u nekim slučajevima i želja za osvetom, pa je Balkan postao opasno mjesto. U posljednjim sedmicama  prije rata nekoliko donešenih odluka sukob su približili – primjerice odluka Austro-Ugarske da pokuša uništiti Srbiju, njemački “bianco ček” podrške za Austro-Ugarsku i odluka Rusije da podrži Srbiju.

Kako biste opisali poziciju Srbije u predvečerje 1914. godine, odnosno uoči Prvog svjetskog rata?

Prof MacMillan: Srbija je tada bila značajna sila na Balkanu a mnogi srpski nacionalisti imali snove o Velikoj Srbiji, uključujući, između ostalog, Hrvatsku i Bosnu. Ali, to je bila slaba država koja je imala potrebu oporavka od balkanskih ratova. Također, ona doživljava ozbiljne političke krize u proljeće i ljeto 1914. U inozemstvu je imala neprijatelje, uključujući , naravno, Austro-Ugarsku i, sve više, Italiju.

 Kako biste opisali lik Gavrila Principa? Je li on bio terorist ili … ?

Prof MacMillan: Oksfordski riječnik engleskog jezika definira teroristu kao “osobu koja koristi nasilje i metode zastrašivanja u ime političkih ciljeva; specijalno, član tajne ili iseljeničke organizacije s ciljem prisiljavanja uspostavljene vlasti djelima nasilja protiv iste ili njenih podanika.” Dakle, da, ja bih ga opisala kao teroristu. Bio je fanatik , inspiriran idejama Nietzschea, među ostalima, koji su vjerovali u korištenje nasilnih metoda za postizanje njegovig ​​političkog sna oslobađanja Bosne od austrijskog carstva i pridruživanja Srbiji. Koliko ja znam on nikada nije razmatrao da slijedi svoje ciljeve s nenasilnim metodama poput ulaska u Bosanski parlament ili da pokuša dobiti javnu i međunarodnu potporu za promjenu statusa Bosne.

 Koja je bila uloga Srbije u sarajevskom atentatu?

Prof MacMillan: Ovo je i dalje predmet velike rasprave i mi vjerojatno nikad nećemo  znati cijelu priču jer oni koji su bili uključeni nisu vodili evidenciju i, naravno, oni su sada svi mrtvi. Ja ne mislim da je srpska vlada, primjerice premijer Nikola Pašić, znao ili odobrio akcije koje su poduzimali pripadnici Crne ruke, ali bilo je onih u Vladi koji su bili duboko uključeni, kao što je šef srpske vojne obavještajne službe, pukovnik Dragutin Dimitrijević ( Apis ).

 Adolf Hitler je dobio 1942., u povodu njegovog 53. rođendana, memorijalnu ploču Gavrila Principa. Komentar?

Prof MacMillan: Nisam znala za to i željela bih saznati više o tome ko mu je dao.